Zec s Jajima
Odakle su zec koji nosi jaja, šunka iz odmazde i ostali uskršnji običaji?
Uskrs je glavna tema u Hrvatskoj , a pripreme su u puno jeku. Frižideri se pune šunkicom, jajima, mladim lukom, hrenom i ostalom standardnom uskršnjom opremom. Obožavam taj uskršnji doručak i naravno da sam sretan da ga mogu neko vrijeme konzumirati čak i za ostale obroke u danu.
I tako dok žvačem luk i šunku s hrenom kroz suzne oči vidim zeca na nekom od kataloga koje supermarketi ostavljaju po stanovima i padne mi na pamet: “Od kud zec koji nosi jaja baš na dan kad je Isus uskrsnuo?”.
Dakle, kršćani na Uskrs, najveći blagdan koji se može slaviti, slave uskrsnuće Isusa Krista koji je otkupio grijehe svijeta i onda iz nekog razloga to slavlje uključuje zeca, šunku i jaja, mladi luk i hren. Ok, mladi luk i hren jednostavno idu uz jaja i šunku, ali odakle zec i zašto on baš te dane dila jaja i šunku?
Naziv ‘Uskrs’ nije kršćanski?
E oko toga se nitko ne može dogovoriti kako je točno nastalo. Dakle, krenimo od samog engleskog naziva za Uskrs iliti od riječi ‘Easter‘. Dakle, Anglosaksonci i njihovi poganski običaji slavili su božicu ‘Eoster’ koja je bila simbol proljeća i novog života. Njeno ime je tako preuzeto u kršćanstvo i malo nafrizirano da označi Uskrs, a kako se njen rođendan slavio mjesec dana, preuzet je i običaj da se nešto radi nekih mjesec dana, pa tako 40 dana postimo. Možda bolje da smo slavili 40 dana, ali dobro dođe i post.
Tih teorija o podrijetlu imena ima cijela hrpa, ali ovo nekako najviše drži vodu jer imamo proljeće, novi život, isto ime i 40 dana neke radnje. Osim ove božice, može biti i ona koju su Feničani smatrali božicom plodnosti i nazivali ju Aštartom pa su ju Babilonci malo prekrstili u Ištar.
U Hrvatskoj, a uglavnom i na Balkanu, ima Uskrs navodno vuče iz neke staroslavenske riječi koja označava rast i razvoj, ali nekako mi je logičnije da je ono tu jer je Isus zapravo USKRSnuo.
Dosta o imenima, daj reci odakle je zec
E da, zec. I zec je zapravo poganska živina, ali povezan je opet s onom prvom Božicom Eoster. Ona se jednoga dana šetala šumom k’o Crvenkapica i na putu prema baki, gostioni ili gdje god da je išla, je naišla na ptičicu koja se smrzavala u snijegu.
Kako je Eoster bila skroz dobra i kul, odmah je ptičicu pretvorila u zeca kako bi ju krzno štitilo od hladnoće. Kad bolje razmislim, ovdje je logično da se Eoster zapravo vraćala iz gostione ili bila u transferu između dva lokala jer, iako je ptičicu pretvorila u zeca, nije to baš napravila skroz dobro pa je zec počeo nositi jaja.
Kako je zec bio zahvalan Eostre što ga je spasila od sigurne smrti, svake je godine jedno od svojih jaja oslikavao i poklanjao upravo svojoj junakinji. Tako su nastale pisanice i zec s jako velikim problemima i poremećajima ličnosti.
Ok, zec i jaja su riješeni, a što je sa šunkicom?
Babilon, nekada davno… Božica Ištar je s Baalom (ne onim tipom koji igra za Real Madrid, on ima e u imenu) koji je bio bog sunca nakon jedne vruće noći puno ljubavi začela sina Tammuza.
Ipak, nisu imali previše sreće pa je Tammuza ubila divlja svinja na što je njegova majka, koja je bila božica, naredila raji koja ju je slijedila da svake nedjelje jedu svinju, a jednom godišnje su obilježavali njegovu smrt i to tako da su prije 40 dana postili, a onda se ‘ubijali’ u svim oblicima svinje, pa tako i u šunkici.
Tako su izgleda po malo neki poganski običaji formirali Uskrs i danas se sve to spojilo u jedno slavlje. U svakom slučaju, hvala im na uskršnjem doručku koji je možda i najbolji doručak u cijeloj godini.