Francuska salata: Nit’ je salata, nit’ je iz Francuske

Francuska salata je nezaobilazan dio svakog blagdanskog ručka, doručka i večere. Kad je neki blagdan na tapeti, uvijek će od nekuda, iz prikrajka, izletjeti i francuska salata koja se posebno puno koristi oko Božića i Uskrsa.

Što se francuske tiče, neću vas učiti recept, jer njega svatko na Balkanu zna i svačija je bolja od one druge. Ukratko, hrpu povrća i, zapravo, čega god želite, pobacate u tonu majoneze i eto francuske salate na vašem stolu. Svi se volimo daviti u njoj, ali kad malo bolje razmislim, mislim da nema salate koja je “lažnija” od francuske.

Sve oko francuske salate je laž. Prvo, nije iz Francuske, drugo, nije ni neka salata, već više predjelo, jelo, prilog… ne znam ni sam, ali ful se razlikuje od zelja, rajčice, zelene salate i sličnih. Ali, ako nije francuska, čija je?

Kad bolje razmislim, ona vizija Francuske koju nekako i oni sami žele progurati ni ne paše uz francusku salatu. Francuska je zemlja sjajnih vina, Napoleona, bogate povijesti, dobre hrane i raskošnih zabava. Ok, istina je da su dopustili da im se upljesnivi sir, ali kod njih je i plijesan plemenitog roda. Kad bolje razmisliš, bacanje povrća u majonezu nekako nije njihov stil.

E pa i nije. Oni to zovu ruskom salatom. Iako ima korijene u Rusiji, ni Rusi ne žele staviti svoj pečat na tu salatu pa ju oni zovu “salata Olivier”. Priča o francuskoj salati (e baš ću ju zvat’ francuskom i dalje) počela je sredinom 19. stoljeća u Moskvi u restoranu koji se zvao Ermitaž i bio je na jako dobrom glasu.

U restoranu su zaposlili kuhara belgijskog porijekla Luciena Oliviera koji je smislio salatu koja je restoranu donijela veliku slavu. Iako je on tvorac francuske salate, ona u početku nije imala nikakve veze s ovom današnjom u kojoj se davimo za blagdane. Iako nije poznat baš točan recept, Olivier je u salatu bacao kavijar, teleći jezik, komadiće jastoga, krastavce, jaja, zelenu salatu, zrna soje, a umjesto majoneze je sve začinio senfom, vinskim octom i maslinovim uljem.

Kako je Lucienova tajna salata postala pravi hit u Moskvi, tako su svi željeli otkriti recept i proširiti ju u svoje restorane i domove. To se dogodilo kad je Olivier jedan dan izostao s posla. Možda su ga ulovile i probavne smetnje od njegove salate, a možda je ulovio prehladu. U svakom slučaju, nije se pojavio na poslu, pa je kao njegova zamjena uletio njegov pomoćnik Ivan Ivanov.

Ivanov je uspio otkriti koji sastojci otprilike idu u salatu i to znanje iskoristio da nađe posao glavnog kuhara u konkurentskom restoranu. Lova je bila dobra, ali Ivanov je vidio priliku za dodatnu zaradu pa je recept prodao izdavačkim kućama i ubrzo se našao u kuharicama. To je kao da je danas objavio na društvenim mrežama. Domaćice u Rusiji su ga dijelile među sobom poput novog videa Saše Matića ili Justina Biebera i uskoro je salata počela mijenjati svoj oblik.

Naravno da neće ljudi jesti kavijar i jastoge svaki dan. Pa ‘ko će to platit’? Nisu u Dubrovniku da jednu salatu plate više nego šest sljedova jela u nekom fensi restoranu. Jastog i kavijar zamijenjeni su jeftinijim stvarima i malo po malo je nastala današnja francuska salata koja je posebno popularna bila u Sovjetskom Savezu gdje se počela žderati i oko nove godine.

Razlog? Bilo je zima za popizdit’ i ‘ko će po toj zimi ić’ u nabavku, posebno kad nemaš internet i supermarkete na svakom uglu. E pa, za francusku si sastojke nabavio bez beda, a i ako nije bilo baš svih sastojaka, koristio si one koje si našao i svi sretni. Iz Rusije se prelila po Europi i svijetu i danas ju svi znamo i volimo.

Zašto se zove francuska salata? To nitko nema pojma. Olivier je bio Rus belgijskog porijekla, a nastala je u Moskvi. Možda je nekome njegovo ime i prezime zvučalo francuski, a kako je ipak nastala u fensi restoranu s najskupljim sastojcima, vjerojatno je zaključeno da se tako nešto mora zvati francuskom salatom jednostavno jer je baš nekako – “ze French”.